Psihologija / psihoterapija

Psihologija / psihoterapija

Menu

Ordinacija / psihološko savjetovanje

U svom dugogodišnjem iskustvu na radnom mjestu i u radu sa klijentima pružala sam i savjete.


Ovaj sam 'block' odlučila posvetiti pitanjima koja su mi ljudi postavljali i odgovorima koji su tim ljudima pomogli da riješe svoje strahove i boli i da na drugi način sagledaju situacije u kojima su se nalazili.


Nadam se da će i vama biti od koristi...

Cijeli život se trudim biti dobra, nikome nisam zlo ni pomislila, a kamoli nekoga povrijedila.

Ali su mene ipak povrijedili.

S obzirom da živimo u svijetu kakav jeste, u kojem se svi bore samo za sebe te jedni drugima zabijaju nož u leđa da bi postigli svoje ciljeve, u posljednje vrijeme se pitam da li i ja trebam postati takva?


Istina je da živimo u svijetu gdje je većina ljudi okrenuta sebi i svojim ciljevima.Također je istina da u današnje vrijeme ljudi odgajaju svoju djecu da misle samo na sebe i na taj način odrastaju u ljude neosjetljive na tuđe boli i potrebe.

Sa druge strane postoje takvi ljudi kao Vi. Ljudi koji se trude biti dobri, ljudi koji svojim ponašanjem i djelima čine ovaj svijet boljim i ljepšim za življenje.


Sada postavite sebi pitanje: Kakav bi svijet zaista bio, kada biste i Vi, i svi oni ljudi koji čine 'manjinu' po svojim dobrim osobinama, postali kao većina? Kako bi svijet zaista izgledao kada bismo svi postali neosjetljivi na tuđe probleme i povrjeđivali jedni druge? Sigurno mnogo gori nego sada.

I još jedno jednako bitno pitanje: kako biste se Vi osjećali, kada biste od osobe kakva jeste, od osobe koja se trudi biti svjetlo u današnjoj tami, odjednom prešli na drugu stranu?


Da li biste zaista bili ispunjeniji kada biste 'prelazili' preko drugih da bi ostvarili svoje ciljeve? Da li biste bili sretniji?


U kakvom biste svijetu željeli živjeti?


Ako želite svijet u kome će dobro preovladavati onda savjetujem da nastavite biti svjetlo.


Kako je rekao Mahatma Gandhi -

'Budi promjena kakvu želiš vidjeti u svijetu'!


Imam 28 godina, dobar posao i puno prijatelja. Ali, nikako sreće na ljubavnom planu. Iako sam dosad i voljela i bila voljena, sve su te veze bivale završene veoma brzo. Uglavnom su razlozi isti, kako se brzo zaljubim, tako se brzo i 'odljubim'. Do sada nisam upoznala nijednog muškarca s kojim bih se mogla zamisliti u dužoj vezi ili braku.

Sve su moje prijateljice udate i kritikuju me po tom pitanju.

U posljednje vrijeme se pitam da li nešto nije u redu sa mnom.

Kako je moguće da nisam u stanju zavoljeti nekoga na duže staze?


Ponekad je dovoljan samo jedan pogled i jedan osmijeh da se zaljubimo u nekoga. Tada otvorena srca hrlimo u vezu, nadajući se da će ta zaljubljenost trajati vječno. No, međutim, zaljubljenost nikada ne traje vječno. Ona traje jedan period, a nakon toga ili prelazi u ljubav ili se počinje tražiti u nekoj drugoj osobi. Kod Vas je do sada uvijek nestajala u magli.

Za razliku od zaljubljenosti, ljubav nije samo osjećanje, ona je i trud.

Kada smo zaljubljeni, tada svijet gledamo kroz ružičaste naočale.

Kada volimo, tada jasno sagledavamo i nečije mane, pored vrlina - te ih prihvatamo i uprkos njima volimo tu osobu. Ljubav (na duže staze) je i uzajamni proces - pristanak na kompromise, razgovori, pa i odustajanje od nekih osobnih želja, ukoliko je to u interesu boljeg zajedništva oba partnera.

Kažete da se u posljednje vrijeme pitate da li nešto nije u redu sa Vama. Nisam sigurna da li to pitanje potiče osobno od Vas same, ili je pritisak okoline (poput Vaših, već udatih, prijateljica ili možda i rodbine).

28 godina nije toliki broj da biste zbog toga bili nesretni jer niste u braku. Sazreli ste i uspjeli ostvariti dobru karijeru. Pravi čovjek će naići kada bude vrijeme za to i kada Vi budete spremni pustiti nekoga u svoje srce - onda kada odložite ružičaste naočale i kroz svoje, nepokrivene, oči odlučite pogledati izabranika Vašeg srca u realnom svjetlu.

Studentica sam i imam 23 godine. Roditelji su mi razvedeni već 10-tak godina. Živim sa majkom, a oca viđam vrlo rijetko iako živi u istom gradu.

Kada se i vidimo on ne propušta priliku da me kritikuje za sve. Uvijek mi je nedostajala njegova ljubav i njegova podrška.

S druge strane moja majka je previše brižna, a ponekad mi se čini i previše ovisna o meni. S obzirom da je očeva odluka bila da nas napusti, osjećam se odgovornom za svoju majku, pa je puštam da se prema meni ponaša kao prema djetetu.

Nisam u stanju da joj se suprotstavljam, a ne mogu više ni ovako nastaviti živjeti.


S obzirom da ste kao vrlo mladi doživjeli traumu razvoda Vaših roditelja, niste imali priliku biti odgajani u duhu zajedništva i ljubavi oba roditelja.

Vaša majka, da bi Vam olakšala taj proces postaje vrlo brižna majka, a u isto vrijeme, zbog teškoće koju samohrano roditeljstvo sa sobom nosi (posebno ukoliko nije našla novog partnera), postaje ovisna o Vama - Vi postajete za nju jedini razlog življenja. Stoga ni ne čudi da, zbog svega što je uradila za Vas, Vi osjećate odgovornost prema njoj.

Međutim, Vi ste sada već mlada žena sa svoje 23 godine, i već polako širite krila ka neovisnosti. Tu nastaje problem.

Vaša majka Vas još uvijek gleda kao djevojčicu i nije Vas u stanju pustiti da sami donosite odluke.

Proces odrastanja je često bolan - moramo nekoga i povrijediti da bismo se razvili, a ponekad i zaštitili svoje interese i sebe. Vaša majka je i sâma prošla proces odrastanja pa bi Vas trebala razumjeti.

Probajte razgovarati sa njom i ukazati joj na ono što Vas boli i što Vam smeta. Zahvalite joj na svemu što je uradila za Vas sve ove prethodne godine i objasnite joj da se sada možete sami brinuti o sebi, a da ćete joj se obratiti - za savjet i podršku - kada za to budete imali potrebu.

S obzirom da je i ona godinama imala samo Vas, proces 'otpuštanja' neće biti jednostavan.

Ali dajte i sebi i njoj priliku da ga zajedno prebrodite na najbezbolniji mogući način.

Imam 45 godina, jedan brak iza sebe, nemam djece. Posljednih godinu dana sam u vezi sa čovjekom koji je pet godina stariji od mene. Problem je što je on oženjen, i to sa mojom dobrom prijateljicom i imaju dvoje, već odrasle djece. Sve je počelo prijateljski, bio mi je podrška u trenucima teškog razvoda. Ne znam ni sama kako, ali ubrzo se rodila ljubav među nama. On nije zadovoljan u braku i želi da se rastane. Ne znam kako da postupim. Nikada nisam mislila da bi se meni nešto ovako moglo dogoditi. Volim ga, ali ne želim ni da razaram tuđi brak, niti da moja prijateljica pati.


Ljubavi se rađaju na razne načine. Vi ste se zaljubili u čovjeka koji Vam je bio podrška u vremenima kada Vam je to bilo najpotrebnije. Možda je u početku postojao osjećaj zahvalnosti, pa privrženosti - dok ti osjećaji nisu prerasli u neku vrstu ljubavi. Vi ste bili ranjivi, te stoga nije ni čudno što ste popustili tim osjećajima.

Kažete da ne želite razoriti tuđi brak i da Vaša prijateljica pati.

Nažalost moram Vam reći da je taj brak postao klimav onog trenutka kada ste započeli ljubavnu vezu s njim, a Vaša prijateljica već ispašta. Iako možda još uvijek ne zna za vašu vezu, ona sigurno osjeća izvjesne promjene. Žene jednostavno znaju kada nešto nije kako treba.

Ono što bi je najviše od svega moglo povrijediti jeste da ste baš Vi žena koja joj je otela supruga.Tako da u ovoj kombinaciji ne izdajete samo svoje principe, nego i svoju prijateljicu.

Dok još nije prekasno razmislite da li je ljubav koju osjećate prema tom čovjeku vrijedna gubitka prijateljice i Vašeg dostojanstva.

Želite li cijeli život živjeti u strahu da i Vi jednog dana završite kao ona?

Razmislite što je to što Vama uistinu treba, nakon, već jednog neuspjelog braka.

Mislite na sebe i svoj duševni mir.

Moja sadašnja djevojka i ja smo se upoznali na prvoj godini fakulteta. Nakon završetka studija smo se počeli zabavljati i sad smo već godinu dana u vezi, koja obećava i zajedničku budućnost. Ja sam uspio dobiti posao u Sarajevu, ali ona nažalost ne. Sada je dobila ponudu za posao u inostranstvu koju je objeručke prihvatila. Iako sam sretan zbog nje bojim se kako će ta razdvojenost utjecati na naš odnos.

Da li je moguće održati vezu na daljinu?


Održavanje veze i ljubavi 'na daljinu' nije nimalo lagana zadaća. Ona podrazumijeva mnogo truda, mnogo odricanja, puno povjerenje u partnera (a i u sebe), te mnoge druge korake koje ćete morati proći ukoliko želite da vaša ljubav opstane.

S obzirom da već godinama poznajete svoju partnericu, imali ste priliku uvidjeti sve njene dobre, a i manje dobre strane. One dobre su preovladale čim ste odlučili biti u vezi s njom.

Iako postoje i podržavajuća i nepodržavajuća mišljenja o vezi na daljinu, na vama dvoma je da dokažete koja su od njih istinita u vašem slučaju. Trebate imati na umu da Vaša partnerica neće uvijek biti tu, pored Vas, kada Vama bude najpotrebnije njeno prisustvo i podrška. Ona neće moći biti pored Vas u pojedinim trenucima sreće, ali i tuge. Nećete biti u mogućnosti da se vidite kad god to poželite, niti da razgovarate licem u lice svaki put kada budete imali potrebu za tim.

Ali na sreću, današnja tehnologija, koja je vrlo uznapredovala, Vam može pružiti barem mali dio onoga što Vam je potrebno da održite Vašu vezu.

Skype, koji danas ima većina stanovništa, Vam može pružiti da svoju partnericu vidite i razgovarate s njom kad poželite. Viber, sms i mms poruke Vam omogućavaju da svojoj partnerici napišete ono što biste podijelili s njom da je fizički prisutna kraj Vas. Preko facebooka i twittera ste u mogućnosti da jedno drugom šaljete fotografije.

Sva ova sredstva Vam pomažu u održavanju vaše ljubavi.

Ali i pored njih vaša najveća zadaća je da vjerujete jedno drugom i vjerujete u opstanak vaše ljubavi.

Zapamtite, samo vas dvoje ste krojači vaše sreće i samo vi najbolje znate način pomoću kojeg ćete izdržati sve nedaće s kojima ćete se susretati na ovom putu!

Želim Vam puno uspjeha i borite se za svoju ljubav!


Olja Ljiljak-Kapidžić, dipl.psiholog i gestalt psihoterapeut